AKO TI KAŽEM…
AKO TI KAŽEM… Funkcionišem kako moram, ne kako želim. Pravila mog života ne određujem ja. Određuje ih cerebralna paraliza. Kada to znaš, kada sa mnom živiš, družiš se ili me povremeno viđaš, zašto očekuješ da funkcionišem kao ti? Ako ti kažem: – Daj mi manju šolju. Zašto mi objašnjavaš da je veća bolja? Ako ti kažem: – Daj mi viljušku. Zašto mi kažeš da se to jede kašikom? Ako ti kažem: – Dosta je sipano. Zašto dodaš još? Ako ti kažem: – Daj mi dubok tanjir. Zašto mi govoriš da se hrana služi u plitkom? Ako ti kažem: – Sipaj mi u veću činiju bez nogice i daj mi veliku kašiku. Zašto uzdahneš jer nije po tvom? Ako ti kažem: – Iseci na trećine. Zašto isečeš sitnije? Ako ti kažem: – Daj mi punu kašiku. Zašto ti određuješ koliki će zalogaj biti? Ako ti kažem: – Kupi mi pitu sa sirom i višnjama. Zašto se vratiš sa pitom od mesa i jabuka? Ako ti kažem: – Dodaj mi… Zašto promrmljaš: – Uzmi sama. Ako ti kažem: – Boli me kada… Zašto ...